Knjigosfera

Osmi povjerenik – Renato Baretić

Osmi povjerenik višestruko je nagrađivani prvijenac Renata Baretića, a meni toliko dobar da sam odlučila pročitati i preostale dvije njegove knjige. Jako simpatičan prvijenac (da samo simpatičan, on je peterostruko nagrađivan!). Politička afera na početku i muke po istoj, putovanje na daleki otok Trečić, upoznavanje s njegovim stanovnicima, te pokušaj savladavanja jezične barijere preko neobičnog Tonina, zgode su i nezgode glavnog junaka Siniše Mesnjaka.

Siniša Mesnjak je mlad i perspektivan političar kojeg protivnički tabor uvlači u namještaljku, te odjednom postaje outsider bez izgleda za pristojnu karijeru s pristojnim pozicijama. Njegov šef, premijer Republike Hrvatske, šalje ga na otok Trečić kako bi ga javnost zaboravila, te ga kao osmog po redu povjerenika Vlade zaduži da tamo napokon organizira izbore. Trečić nije dosadnan otok s bezazlenim starosjediocima, iako su tekovine modernog i razvijenog društva poput kanalizacije i predstavnika vlasti, posve mu strane. Njegovu neobičniju stranu čine šverceri koji opskrbljuju stanovnike sa svim mogućim potrepštinama, kriminalac kojemu pruža utočište, porno diva, običaj da se travama izazove pobačaj ovaca kako bi se tako pobačeni janjići spremali za jelo, njime obitava monstrum koji je svojevremeno bio štovani istrebitelj sredozemnih medvjedica, a vjerojatno je i vlastitu ženu ubio i njegov sin, već spomenuti Tonino, vidovita Aboridžanka… Zaista, otok nije ni malo bezazlen kako bi možda netko pomislio obzirom na prosječnu životnu dob njegovih žitelja i veze s kopnom. Čak i Sniši umalo ne pođe za rukom da ispuni svoj zadatak. Nekoliko puta, za vrijeme svog boravka na otoku, čak mi se učinio malo glupav – tko bi normalan pomislio da će ga bivša “djevojka” Željka doći spasiti ako joj u mailu napiše kako zamišlja da je krug na stolu njezin pupak, te ga on takvog neprestano dira i dira… Također, činilo se kao da će tamo ostati, uzgajati organsku hranu, naučiti trečićanski i živjeti sretno daleko od svih. Pritom moram napomenuti da ne gledam baš s naročitom naklonošću prema ljudima koji čim im grad pokaže zube bježe na selo i žive od domaćih jabuka i svježeg zraka. Ipak, kako su stvari išle na gore i napokon dosegle svoj vrhunac, Siniša se pokazao domišljatim i sposobnim (ako nije domišljato uvjeriti čitav otok da je upravo mobilni operater ono što im treba, te ih tako “primorao” da održe izbore jer se neka procedura mora poštovati, ja ne znam što onda je!). No, puno je stranica s puno likova i puno zanimljivih situacija prije kraja.

Tonino je mlad čovjek osuđen na život uz nepokretnog i pokvarenog oca. Posjeduje barku Adelinu koju je nazvao po majci. On jedini priča standardnim hrvatskim jezikom i zapravo je službeni prevoditelj Siniši Mesnjaku. Zahvaljujući Siniši, upoznat će Mrvicu (porno glumica koja živi na otoku), biti s njom sretan neko kratko vrijeme, a potom doživjeti nevjerojatan i neočekivani kraj. Tonino je zapravo lik koji se treba “pročitati”.

U komičnije likove bi uvrstala premijera. Razlog tome je, naravno, govorna mana da ponavlja nekoliko zadnjih riječi rečenice. Već spomenuta Željaka isto će “odrasiti” u veliku curu koju ševi šef, a još nespomenuti Selim je poveznica između Siniše i Mrvice, te sretnog para Mrvice i Tonina.

Svakako su zanimljive i priče koje Siniša saznaje o stanovnicima i iz kojih se krije razlog odsutnosti ikakvog političkog angažmana.

Zagonetka oko nestanka prethodnih sedam povjerenika ispast će ne tako mistična i uzbudljiva. Naime, otočani nikog nisu “pojeli”, a jedan od Sinišinih prethodnika čak je ostao u tamošnjem svjetioniku i uz Toninovu pomoć bavio se znanošću, te sprijateljio s Tristanom i Izoldom tj. sredozemnim medvjedicama.

I na kraju: kraj!

Premijer skoro pa na koljenima Sinišu moli da mu se pridruži, Željka Siniši pomogne da sagleda pravu situaciju, a Siniša se s njima ne vrati u Zagreb. Pitanje je da li se on ikad vraća… Ja sam sklona pomisli da Siniša ostane još neko vrijeme na otoku, pobrine se da stvari oko odašilječa profunkcioniraju, eventualno pokopa Toninova oca te ode.

Fotografija s naslovnice prikazuje pogled iz Sinišine sobe. No, ovo bijelo i čipkasno nije zastor!😉

Jasmina

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s