Knjigosfera

Stvari o kojima sam šutjela – Azar Nafisi

Nafisi je opet zaljubljena u književnost, ali ovog puta u perzijsku, koju je upoznavala dok je odrastala i koja joj je pomogla da preživi odrastanje.

Stvari o kojima sam šutjela memoari su žene koja je odrastala u Iranu u razdoblju od 50-ih do 80-ih, u obitelji koja je zakoračila u političke vode, u suštini nesretnoj, ali prilično naprednih svjetonazora za date okolnosti. No, na stranu politika i Iran, ovdje je naglasak na obiteljskim odnosima, tajnama, roditeljskim greškama, slabostima, odgoju i osjećajima. Nakon smrti njenih roditelja, autorica je, kako je sama izjavila, imala potrebu dovršiti nedovršen razgovor među njima, izreći stvari koje su ostale neizrečene. Iako to zvuči vrlo toplo, humano, dirljivo, mislim da su te stvari o kojima je šutjela više teret kojeg se željela osloboditi, ali nije smogla hrabrosti za njihova života ili ih je previše voljela da bi ih povrijedila istinom. Ako svako djelo ima neku pouku, onda je pouka ovog da bez obzira koliko nam djetinstvo bilo nesretno i bez obzira na nesklad i nezdravu atmosferu u kojima netko odrasta, svatko može postati kvalitetna i pozitivna osoba.

Ovdje je majka nemilosrdan tiranin, okrutna, ogorčena, nepravedna, nesretna, te nikome oko sebe ne dozvoljava da bude sretan ili da uživa u životu. Iako iza sebe ima zaista tužnu prošlost, ona ne prihvaća sadašnjost niti daje ikakvu šansu svojoj budućnosti. S druge strane, otac je pozitivac, topao i dobroćudan, on sve podnosi pa mu se zamjera pasivnost za koju će ga sam život na neki način kazniti onako provedenim posljednjim godinama. Sin je, naravno, majčin miljenik, a kći je loša i uvijek razočarava. Sve to pokazatelj je koliko su obiteljski odnosi složeni jer usprkos svim podlostima, nerazumijevanju i sebičnosti, svi se i dalje vole i brinu jedni o drugima te su spremni praštati.

Književnost ponovo zauzima važno mjesto u njenom životu, a možda je najnevjerojatnije i najdivnije kako joj je pružala utočiše i pomogla da još kao djevojčica razvije maštu pomoću koje će bezbroj puta zamišljati samo svoju, sretniju stvarnost.

Nafisi se odvažila podijeliti s čitateljima najintimnije detalje iz života svoje obitelji, vlastite misli, iskustva, krize i uspone. Osim o sebi, pisala je o prošlosti svojih bližnjih, te nam ukazala na mijene kroz koje je iransko društvo prolazilo. Možda se to teško uklapa u zamisao o ispovjesti uglavnom nesretne prošlosti, ali sve je to ispripovijedala na vrlo opušten način, bez imalo gorčine, posve dostojanstveno. Jako lijepo!

Jasmina

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s