Knjigosfera

Samoća primarnih brojeva – Paolo Giordano

Prim brojevi (naš nespretni prijevod knjige glasi kako glasi, a točan naziv za tzv. primarne brojeve je prim ili prosti brojevi) su oni brojevi koji su dijeljivi samo sa jedan i sami sa sobom. Alice i Mattia zamišljeni su kao dva prim broja. Oboje su “oštećeni”, neshvaćeni, usamljeni i bez para (matematički, bez broja s kojim se mogu podijeliti, a životno bez ikoga bliskog).

Sve započinje u djetinjstvu kada Alice, kako bi udovoljila pretjerano ambicioznom ocu, strada na skijanju, s čijim će se posljedicama nositi do kraja života. Mattia, pak, ostavlja mentalno zaostalu sestru blizanku samu u parku kako bi mogao otići na rođendansku proslavu, a ona više nikad nije pronađena.

Odrastati s njihovim traumama nije ni malo lako. Tako se Alice osim sa oštećenom nogom mora nositi sa školskim “nasilnicama” u čije popularno društvo želi ući, njihovim odbacivanjem, anoreksijom, nezainteresiranom majkom, mužem liječnikom. Mattia je osuđen na očeve šale da je u majčinoj utrobi uzeo ono što je trebalo pripasti njegovoj sestrici (ona je mentalno zaostala, a on matematički genijalac), viječito kajanje i osjećaj krivnje koji mu prije svega nameće majka zbog sestrinog nestanka, samoozljeđivanje i gomilu brojeva kao spas.  Zbog tih tragedija, oni su se prepoznali i zbližili koliko se već prim brojevi mogu zbližiti. Bilo je par trenutaka kad je njihov odnos mogao prerasti u nešto više, no njihova nesigurnost, kompleksi i nemogućnost da se promijene stati će tome na put.

Kako će se knjiga bližiti kraju, čitatelj će se sve više navoditi na krivi trag i potpuno će se prevariti u samom svršetku. To je bilo vrlo mudro i za svaku pohvalu. Stvari će se, međutim, završiti nešto drugačije od očekivanoga, što sasvim odgovara svemu što prethodi. Problem je u tome što ovo prethodno nije savršeno.

Iako je ovo fikcija u kojoj je apsolutno sve dozvoljeno, pa prema tome i stvoriti dvoje ljudi koji jesu otoci makar nas društvo uči suprotno, možda ne bi bilo na odmet da se malo racionalnije baratalo ljudskim tragedijama i da im se nisu pridavali tako fatalni razmjeri. Mnogo je ljudi koji iza sebe imaju nesretno djetinstvo, loše odluke ili se guše u vlastitoj nesigurnosti i kompleksima, a svejedno žive i sretni su. Isto tako, ta simbolika, tj. usporedba Mattie i Alice sa prim brojevima, je preočita. Doduše, prosječan čitatelj vjerojatno nikad ne bi pomislio na definiciju primarnih brojeva kad bi čitao o njima, ali čim je u naslovu pročitao o čemu će se raditi, oduzeta mu je mogućnost da ih sam odgonetne i prosudi.

Ovo je priča koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Ona je tužna ne zbog gubitaka ili samoće glavnih protagonista, već zbog njihove gluposti i nesposobnosti da se oslobode prošlosti i krenu dalje. Čitatelj ne reagira u tolikoj mjeri na Alice i Mattiu kao pojedince, već na širu sliku koja se oko njih stvara: obiteljske prilike oboje, njihove vršnjake, društvo općenito.

Jasmina

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s