Animacija

Mary and Max (2009)

Nedavno sam bila u prilici pogledati priču Mary i Maxa. Dugo me nije tako jedan animirani filmić dirnuo u srce, a na samom kraju filma i malo stegnuo oko srca, da sam osjećala, kako se kaže, knedlu u grlu od nadolazećih emocija. Moram li reći da preporučujem svima da pogledaju ovo podcijenjeno djelo? Ako nije očito, preporuka (!) i to takva da ostavite sve što radite i pogledate odmah ovaj filmić! Valjda sam bila jasna🙂, sad malo više o njemu…

Mary and Max je australska animirana (claymation) crna komedija-drama napisana i režirana od strane Adama Elliota, najpoznatijem po kratkom animiranom filmiću Harvie Krumpet za kojeg je 2004 godine dobio i Oscara. Glasove daju Philip Seymour Hoffman, Toni Collette, Eric Bana, Bethany Whitmore, a sve pripovjeda Barry Humphries. Film je premijerno prikazan na Soundance Film Festivalu 2009. godine, a od nagrada je osvojio Annecy Cristal u lipnju 2009 od Annecy International Animated Film Festival, i za Best Animated Feature Film na Asia Pacific Screen Awards u studenom 2009.

Max and Mary (Adam Elliot, 2009)

Film započinje u godini 1976., negdje u pustopoljini Australije, točnije u Mount Wavereley gdje upoznajemo osmogodišnju usamljenu djevojčicu Mary Daisy Dinkle (Toni Collette). Ona dolazi iz siromašne obitelji i često je zadirkuju u školi zbog velikog madeža na čelu. Otac joj je emotivno nedostupan, a majka alkoholičarko-kleptomanski orijentirana, bez imalo brige za obitelj. Najbliže što može nazvati prijateljem jest stariji hendikepirani susjed, veteran Drugog svjetskog rata, koji boluje od agorafobije (što Mary u svojoj dječjoj naivnosti miješa sa homofobijom), pa mu ona donosi poštu. Kao znatiželjno dijete, jednog dana, iz čistog mira, odluči pisati nasumice nekom u New Yorku, da sazna stvari koje nju muče. Njeno pismo dobije četrdeset-osmogodišnji pretili Max Jerry Horrowitz (Philip Seymour Hoffman), kojeg su mentalni i emotivni problemi učinili zatvorenom osobom koja teško stvara prijateljstva. Nakon dugog promišljanja, Max odluči odgovoriti na pismo Mary i tako se stvori to čudno, slatko i čvrsto dugovječno prijateljstvo koje će imati svoje padove i uspone, a da bi saznali koje to točno, morati ćete pogledati film.

Mary and Max je kao 92-minutni film, sniman u unikatnoj animacijskoj tehnologiji ili clayography (pojam koje je smislio sam Adam Elliot da bi opisao svoj umjetnički stil, a predstavlja glinom animirane biografije) kojem je trebalo skoro pet godina realizacije, od scenarija pa do snimanja. Samo snimanje je trajalo 57 tjedna, a ekipa se sastojala od 50 ljudi, koji su zajedničkim naporom stvarali prosječno 2,5 minute animacije tjedno! Kreator i scenarist filma Adam Elliot, je dizajnirao sve karaktere, a inspiraciju za scenografiju je našao u njujorškoj fotografkinji Diane Arbus i njezinim crno-bijelim portretima i motivima. Adam je isto tako ručno napravio sve minijature, od pivskih boca, uličnih znakova do samih pisama Mary i Maxa, a za sami film je napravljeno ukupno 212 lutaka i 475 rekvizita od raznih materijala (gline, plastike, metala..). Ostali produkcijski podaci koje se mogu naći na maryandmax.com govore o zaista veličanstvenom mini pothvatu da se oživi i dočara svijet Mary i Maxa. Naravno, rijetko kad i pomislim kada gledam animirani film, koliko je to potrebno posla da bi se napravilo samo 30 sekundi filmskog materijala. Sada znam.

Film tematski uspješno kroz smiješno-tragičnu dimenziju govori o nekim jako ozbiljnim svakodnevnim temama, poput zanemarivanja djece, zadirkivanja, usamljenosti kako u djetinjstvu tako i u kasnijoj dobi, o autizmu, posebice o Aspergerovu sindromu, pretilosti, depresiji i anksioznosti, i to sve putem tog neuobičajenog prijateljstva Mary i Maxa i njihovih života koji budu povezani na tako čudan način. Mada su teme ozbiljne za jedan animirani film, i same po sebi teško probavljive, još k tome dominira crno-siva atmosfera, ipak ga toplo preporučam, jer pruža lijepu priču o dvoje naizgled nepovezanih, a zapravo jako sličnih duša.

Za one koje još nisu pogledali Oskarom nagrađen Harvie Krumpet, bacite pogled dolje. Inače, glavni pripovjedač ovog kratke animacije je Oskarovac Geoffrey Rush, a glasove daju Kamahl, John Flaus i Julie Forsyth, a kao što je već navedeno, dobio je Oscar za Best Short Animation, i bio prisutan na preko 100 filmskih festivala i osvojio preko 40 velikih nagrada. Priča kroz 20-tak minuta prati život Harveka Milosa Krumpetzkija, od rođenja u Poljskoj pa do starosti u Americi, i njegov uvijek optimistični pogled na život (mada su ga sve nedaće svijeta zadesile), kao i njegovu zanimljivu kolekciju životnih činjenica (jedna od njih:”Fakt 1034: Life is like a cigarette, smoke it to the butt”.)


Lidach

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s