Knjigosfera

Dijamant velik poput hotela Ritz – Francis Scott Fitzgerald

Dijamant velik poput hotela Ritz dio je popularne zbirke Priče iz doba jazza. Zbirka se sastoji od tri dijela a ova priča pripada tzv. fantastičnim pričama.

John T. Unger došao je iz Hadesa, iz ugledne i fine obitelji za tamošnje stndarde no ne toliko ugledne i fine kakve su obično slale svoju djecu u respektabilnu školu St. Midas u okolici Bostona. Za svoga boravka tamo John je upoznao djecu najmoćnijih ljudi u državi te provodio s njima ljetne praznike u najelitnijim odredištima. Iako su svi prema njemu bili ljubazni, kad god bi ga upitali odakle je a on bi im odgovorio da je iz Hadesa, svi do jednoga bi ga upitali nešto poput: “Vjerojatno je jako vruće tamo dolje.” S vremenom je Johnu njihova nemaštovita opaska postajala sve zamornija i sve se manje srdačno smiješio kad bi odgovarao: “I te kako”. No, ovo nije sentimentalna priča o dječaku koji je iz provincije došao u društvo ugledne gospode i nadljudski se trudio postati jedan od njih. Ovo je priča o dječaku koji će se naći u svijetu neviđenog bogatstva i raskoši te umalo iz njega ne izaći živ.

Kad se u školi St. Midas pojavio Percy Washington, John je bio jedini dječak s kojim se družio. Niji ni malo iznenadilo kad ga je Percy pozvao k sebi na ljetne praznike. John, već navikao na luksuzna ljetovanja, prihvatio je njegov poziv. Putem do njegova doma Percy je ni malo skromno izjavi da je njegov otac najbogatiji čovijek na svijetu te da ima dijamant velik poput hotela Ritz. Svoju je izjavu potkrijepio nevjerojatnom pričom o svom djedu koji je dijamant našao te silnom trudu da isti ostane skriven, zajedno sa njihovim posjedom koj čak nije ni obilježen na ni jednoj zemljopisnoj karti. Ubrzo se John sam uvjerio da Percy nije pretjerivao. Na žalost, John je imao priliku saznati da Percyeva obitelj nije prezala ni od čega kako bi svoju veliku, dijamantnu tajnu sačuvala od svijeta tako da je čak sagradila zatvor za sve istraživače, znatiželjnike ili slučajne pronalaznike njihove tajne lokacije. No, jedan od njih, kojemu je Percyev otac dopustio da njegovu kćer podučava talijanski ipak je uspio pobjeći što će se pokazati kobnim.

Percyeva je obitelj bila jednako neobična kao i njihova dijamantna tajna. Otac je bio arogantan, sa stavom da je gospodar svijeta. Zapravo, to ni nije bilo toliko daleko od istine ako se uzme u obzir njegovo bogatstvo kojim je mogao učiniti sve što je poželio, čak i izazvati rat na tamo nekom Balkanu iz čistog hira. Percyeva majka bila je suzdržana i Johna je gledala s visoka. Njegove dvije sestre, Kismine i Jasmine, bile su beskrajno razmažene što ni malo ne čudi, posve nesvjesne stvarnosti i stvarnih ljudi, pomalo naivne u svemu tome te sebične. Uz sve te mane, ta obitelj je bila i smrtonosna za svoje prijatelje jer svaki put kad bi nekoga od njih doveli na svoje imanje i otkrila mu svoju tajnu, morali bi ga ubiti. Takva se sudbina smiješila i Johnu…

John i Kismine zeljubili su se jedno u drugo i planirali tajno vjenčanje sve dok mu Kasmine slučajno nije otkrila što ga krajem ljeta čeka. Njihova veza za čitatelja nije bila romantična, već čudna kao i ostatak priče. Baš kad se činilo da je svatko od Washingtonovih siguran u daljnji rasplet događaja, odbjegli učitelj talijanskog ozbiljno im je pomutio planove. Braddock Washington je tad pokušao podmititi Boga a Kismine se razveselila siromaštvu misleći da biti siromašan znači biti slobodan.

Lepršava ironija s kojim se piše primjerice o žrtvama koje su bile potrebne da bi se tajna Washingtonovih očuvala te likovi bezobrazno (ne samo bezovrazno, već kriminalno) bogatih ljudi koji su pomalo nalik na karikature osvrt su (i kritika) kako na kapitalizam tako i na pojedince u čijim se rukama silan kapital gomila. Oni posjeduju sve što se novcem može kupiti ali ipak su ponekad zakinuti za nešto intelekta, dobrog ukusa ili najobičnijeg životnog iskustva dostupnog  čak i provincijalcu kakav je John jer on, za razliku od Kismine, zna da siromaštvo ne donosi slobodu. U njenoj iluziji neki su kritičari nazreli nešto marksističko. Sve duboko i misaono odlično se nadovezuje na fantastični temelj oko ogromnog dijamanta  a čini se da baš fantastika potencira satiru i sve to čini još upečatljivijim i nezaboravnijim.

Dijamant velik poput hotela Ritz u najmanju je ruku “uvrnuta” priča o “uvrnutim” ljudima koja ostavlja dojam nadrealnoga. Snenost kao atmosfera, iracionalnost u samom zapletu te gomila mašte koja je sve to stvorila nikoga neće razočarati a još manje ostaviti ravnodušnim.

Jasmina

2 thoughts on “Dijamant velik poput hotela Ritz – Francis Scott Fitzgerald

  1. Pingback: Neobična priča o Benjaminu Buttonu – Francis Scott Fiztgerald « geekosfera

  2. Pingback: Nek zabava počne – Niccolo Ammaniti | geekosfera

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s