Knjigosfera

Beatrice i Vergilije – Yann Martel

Henry je poznati pisac čiji je prvi roman doživio golem uspjeh. Za temu svog drugog djela odabrao je holokaust te ga je odlučio obraditi kao književno djelo ali i kao esej, stoga mu se vrlo prikladnom učinila flip-knjiga. No, čini se kako je on jedini kojemu se takva zamisao sviđa. Henry tako prestaje pisati, seli se sa ženom u drugi grad, bavi se različitim stvarima i čita pisma obožavatelja njegove prve knjige. Jedno će ga pismo posebno zaintrigirati te mu promjeniti život.

U velikoj omotnici koja mu je pristigla pronašao je Floubertov tekst Legende o sv. Julijanu Hospitatoru sa označenim odlomcima koji vrlo podrobno opisuju njegovo ubijanje, plaćeničke dane, prokletstvo koje mu je izrekao jelen te ubojstvo vlastitih roditelja. No, Julijan će jednom gestom iskupiti svoju krvničku prošlost. Uz to, pristigao mu je vrlo Beckettovski dio jedne drame te kratka poruka njenog autora kojom je Henry zamoljen za pomoć. Iako je isprva namjeravao pošiljatelju dostaviti samo uljudnu poruku, Henry se nađe u njegovoj taksidermskoj radionici i njih dvoje počinju se sve češće viđati i razgovarati o taksidermistovoj drami o majmunu Vergiliju i magarici Beatrice. Kao što je Dante u svojoj Božanstvenoj komediji imao pratnju kroz pakao, čistilište i raj, tako i dvije životinje prate taksidermista kroz njegov pakao. Kako je čitatelj upoznat da se u knjizi zapravo radi o holokaustu, ne čudi preubrzan zaključak da je taksidermist njegova žrtva.

Evo što Beatrice i Vergilije kažu o zbivanjima koja su preživjeli:

BEATRICE: Pitao si: “Kako ćemo jednoga dana kad se to završi govoriti o tome?”

…..

VERGILIJE: Zvat ćemo to Strahote.

Henry je najprije zamoljen da mu pomogne oko detaljnog opisa majmuna urlikavca, a zatim mu je pri njihovim sljedećim susretima taksidermist čitao prizor po prizor, bez ikakva kronološka reda. Ipak, Henry će na temelju nekoliko motiva naslutiti da je drama zapravo svjedočanstvo o holokaustu. Prugasta Košulja koja je mjesto radnje, Strahote, aukitz, Ulica Nowolipki 68… No, ispada da taksidermist nije bio žrtva već krvnik. On je ubijao i činio grozote o kojima su u drami pričali Vergilije i Beatrice.

U ulici Nowolipki u Varšavi, na broju 68, nakon Drugog svjetskog rata pronađena je dokumentacija o životu i smrti u židovskom getu. Materijale su prikupljali brojni intelektualci predvođeni povjesničarem Emmanuelom Ringelblumom.

Posude za mlijeko i kutije u kojima se čuvala dokumentacija.

Drama je sama po sebi isprva teško dokučiva, ne da se naslutiti da krije nešto mračno i bolno. Prvo što iz nje čitamo je vrlo podroban opis kruške. No, s vremenom njeni prizori postaju sve ozbiljniji, njeni likovi sve više pate, a Henry polako dolazi do nevjerojatna zaključka. Kao i Julijan, tako i taksidermist želi iskupljenje, te vjerojatno zato inzistira da Henry zadrži njegovu dramu, kako bi strahote ostale zapisane.  Obzirom da Henry odbije, taksidermist ga pokuša ubiti, a nakon što Henry uspije pobjeći na ulicu, zapali svoju radionu i sebe u njoj.

Henry će napisati svoju drugu knjigu čije je prvotno ime “Košulja dvadesetog stoljeća” (tako se zvala i drama koju mu je taksidermist poslao) zamijenio s “Beatrice i Vergilije”. No, još u bolnici gdje će se oporavljati od uboda, napisat će “Igre za Gustava”. Naime, Gustav je truplo koje leži u grmu uz koji se Beatrice i Vergilije skrivaju, a taksidermist ga je jednom zamolio da napiše igre za Gustava. Te igre su nešto najmračnije, najnelagodnije, najzlokobnije ali i najistinitije, pa stoga ni ne čudi kad iza dvanaeste igre

“Liječnik ti kaže:

“Ova će vam tablet izbrisati sjećanja.

Zaboravit ćete svu patnju I sav gubitak.

Ali, zaboravit ćete I cijelu svoju prošlost.”

Hoćeš li progutati tabletu?”

pronalazimo samo naslov IGRA BROJ TRINAEST bez ičega ispod njega.

Osim o nasilju i Strahotama, djelo progovara i o drugim životnim pitanjima. Tako, primjerice, u jednom prizoru Vergilije govori o vjeri i kaže:

“Za mene je vjera kao boravak na suncu.Kad si na suncu, možeš li izbjeći stvaranje sjene? Možeš li otresti to područje tame koje se drži za tebe, uvijek tvoga oblika, kao da te želi stalno podsjećati na tebe? Ne možeš. Ta je sjena sumnja. Ide kamo ti ideš, sve dok sin a suncu. A tko ne bi htio biti na suncu?”

Beatrice pak ovako objašnjava Boga:

“Bog šuti zato da bi nas mogao bolje čuti.”

Čitavo djelo zapravo se bazira na Vergiliju i Beatrice, prepariranim životinjama koje taksidermist čuva za sebe. Uz njih, tu je i taksidermist, vrlo hladan i nepristupačan starac, te Henry koji u stvaralačkoj krizi radi sve i svašta. Ni jedan od njih nije dublje razrađen, no svjedno su dovoljno duboki da ih doživimo kao uvjerljive.

Kako je Henry u svoju drugu knjigu pokušavao uvrstiti esej, tako je i autor u ovu knjigu stavio nekoliko esejističkih odlomaka o taksidermistovoj radnji te taksidermiji općenito. Na samom kraju stavljene su već spomenute Igre za Gustava što, nakon spokojnog i sretnog svršetka u kojem Henry napiše novu knjigu i uživa u svojoj obitelji, unosi nov nemir.

USA Today kaže da je djelo “Mračno ali božanstveno… Ovaj bi roman lako mogao biti remek-djelo o holokaustu…” Ja bih rekla da su Beatrice i Vergilije božanstveni, knjiga jedinstvena i inteligentna, tema već obrađivana, ali zato rasplet neočekivan, a dojam nezaboravan.

Jasmina

2 thoughts on “Beatrice i Vergilije – Yann Martel

  1. Pingback: Pijev život – Yann Martel | geekosfera

  2. Pingback: Pandora u Kongu – Albert Sanchez Pinol | geekosfera

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s