Filmosfera

Igra pobjednika (Moneyball, 2011)

Igra pobjednika

Igra pobjednika

Billy (Brad Pitt) je menadžer Kalifornijskog prvoligaša Oakland Athletic koji je ostao bez nekoliko najvećih zvijezda jer je moćniji tj. bogatiji klub ponudio ogromnu svotu novaca koja se u svijetu sporta (očito) ne može ni ne smije odbiti. Gubitke je gotovo nemoguće nadomjestiti, svaka je opcija jednako loša tj. ne može im dati igrače kalibra onih koje su izgubili. Stvari se promijene kad Billy, igrom slučaja, „otkrije“ mladog Petera (Jonah Hill) s diplomom s Yalea i kompjutorskim programom.


Billy i Peter pokušati će nešto što se nikome ne sviđa i u što nitko ne vjeruje – prepustit će sve kompjutoru. Zanemarit će skaute, procjene stručnjaka i iskusnijih ljudi koji su u poslu duže od njih, iako je i sam Billy vrlo iskusan. Oslanjati će se na statistiku te okupljati „otpisane“ igrače koje nitko ne želi, jeftini su a prema njihovim podacima i proračunima trebali bi biti vrlo učinkoviti. Osim što se bore da njihova zamisao funkcionira, u fragmentima saznajemo i ponešto o Billyevoj mladosti kad se kao vrlo talentiran i perspektivan i sam okušao u baseballu. Unatoč odličnim predispozicijama, zakazao je, na zaprepaštenje svih. Nakon toga upustio se u menadžerske vode gdje očito dobro pliva. Kakav bi to američki film o srednjovječnom muškarcu čija je karijera i egzistencija ozbiljno ugrožena bio a da on nije razveden, da mu se bivša (Robin Wright) bogato ne preuda te da nemaju preslatku kćerkicu (Kerris Dorsey) (ovdje je slatka zbog svoje plave kose i ljupkog glasa). Što se Petera tiče, nitko ne očekuje da se mladić njegovih kvalifikacija vrti oko sporta. No, Billyu se itekako posrećilo s njim.

Billy i njegovi suradnici

Billy i njegovi suradnici

Film se temalji na istoimenoj knjizi (Moneyball) Michaela Lewisa koja pak govori o istinitim događajima. Čak je nekoliko puta dolazilo do promjena scenarista i redatelja. Prvu verziju napravio je Stan Chervin još 2004. godine. No, 2007. godine Steve Zaillan je angažiran da napravi drugu verziju, a redatelj je trebao biti David Frankel. Ipak, Frankela je ubrzo zamijenio Steve Soderbergh. Godine 2009. snimanje je odgođeno jer je Sony smatrao Zaillanove i Soderberghove ideje netipičnima za sportsku dramu tako da se na redateljskom mjestu našao Bennett Miller , a scenarij je dopao Aarona Sorkin. Od trideset i pet nominacija, od kojih je čak šest bilo za Oscara, film je osvojio trinaest nagrada.

Billy i Peter

Billy i Peter

Film nije nimalo loš, ali je nekako za očekivati da će ga američka publika hvaliti više od neameričke publike (nama je, primjerice, nedopustivo da menadžer u tolikoj mjeri utječe na izbor igrača koji će igrati). Amerikanci su možda slabiji na baseball, Brad Pitta i sve su to doživjeli daleko emotivnije dok su drugi ostali za to uskraćeni. Bilo je i par duhovitih crtica te sretan kraj. Film je dobar za opustiti se i prepustiti se nečemu zabavnom. Ipak, ne razumijem čemu trideset i pet nominacija.

Jasmina

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s