Filmosfera

Wolfhound (Volkodav iz roda Serykh Psov, 2007)

Eto, sad sam mirna do Hobbita, pogledala sam fantasy film, i to proklamirani prvi slavenski fantasy film ruske produkcije. Wolfhound ili u ruskom originalu Volkodav iz roda Serykh Psov je prvi pokušaj Rusa da naprave fantasy film po uzoru na Gospodara prstenova, s tim da je ulogu Tolkiena ovdje uzela Mariya Semyonova, po čijem je romanu “Wolfhound” redatelj Nikolay Lebedev napisao scenarij. Ne bi išla tako daleko i usporedila LOTR i Wolfhound, jer po priči više podsjeća na Conana the Barbarian (kritičari ga smatraju mješavinom Conana i LOTR). Radi se o klasičnoj fantastičnoj priči u klasičnom okružju s klasičnim likovima. I ima klasični happy end. Meni dosta.

Preživjevši masakr svog plemena, Volkodav (Aleksandr Bukharov) kao jedini preostali pripadnik svog klana, sprema se za osvetu. Nakon što se uspije osloboditi okova svog sužanjstva u rudniku, zavrijedivši slobodu i ime Wolfhound, odlazi na sudbonosno putovanje koje ima samo jednu svrhu – uništiti Ljudoždera, ratnika kojeg smatra odgovornim za masakr svog plemena. Međutim, ništa nije tako jednostavno, te istražujući njegove tragove, putevi ga vode do princeze Elen (Oksana Akinshina).

Scena iz filma Wolfhound, Aleksandr Bukharov.

Film me je zainteresirao za roman, pa sad tražim po netu neku verziju, ali je poput fantoma, nigdje ga nema, čak ni na Amazonu (huh, weird). Nazad na film, sniman je u Slovačkoj (i većina interijera u Moskvi) i ima jako lijepu fotografiju, što dokazuje da ne morate ići u NZ da bi snimali fantasy krajolike. U centru je ratnik koji osvećuje svoje pleme (posljednji Mohikanac svog klana), i koji svojom plemenitošću pomagajući drugima, ujedno dolazi do svog cilja – spasiti damu u nevolji i usput svijet.

Jednu od važnih/awww uloga ima i šišmiš, kao vjerni pratitelj Wolfhounda.

Film sadrži slavensku mitologiju, točnije mit o Morani, božici smrti i čarobnjaštva i s tog aspekta predstavlja osvježenje u fantasy području. Zgodan film za pogledati u nedjeljno poslijepodne kada vam se realni život čini naporan i želite malo pobjeći u svijet u kojem dobro uvijek pobjeđuje zlo.

5 thoughts on “Wolfhound (Volkodav iz roda Serykh Psov, 2007)

      • Ma, sve u redu, tvoj izbor, ali ja uvijek više volim originalne nazive nego prijevode, pogotovo kad je ruski u pitanju, jer ruski je po broju objavljenih SF i fantasy djela u zadnjih 5-6 godina postao vodeći jezik (ispred engleskog!, iako je zapravo u SF-u je bio tu negdje s engleskim još za vrijeme SSSR-a, ali je fantasy tab bio zabranjen kao reakcionaran, a poticala se ZF) s doslovno tisućama (na fantlab.ru ih je oko 800, ali ih je u biti bar dvostruko više) aktivnih pisaca koji imaju objavljene romane na državnoj razini, a prednost nad engleskim jezikom je i u tome što se na ruskom mogu pročitati i ruski i evropski/američki autori, dok se na engleskom mogu pročitati manje više samo autori s područja bivšeg Britanskog Carstva.

        Uz to, u latiničnim prijepisima ruskog nazivlja, “kh” iz engleskog je obično “h” kod nas, a “y” u engleskom je “i” ili “j” kod nas. Samo tako da znaš, jer gotovo svi misle da je na originalu s “y”, “x”, “sh”, “kh”, dok Rusi imaju manje više fonetski zapis suglasnika.

        Inače, sve pohvale na radu, ovo je samo jedna konstruktivna kritika, ništa više.

  1. Haha, ma sve pet🙂 thnx na info! osobno također se trudim da kad čitam/gledam da čitam/gledam na originalu, bez sinkronizacija. Mislim da ruske autore def treba čitati na hrv prijevodu ako je prisutan zbog sličnosti naših jezika. U prijevodu na eng se dosta toga izgubi. Kad sam i gledala film fokusirala sam se na titlove, pa sam tek na drugom gledanju shvatila da zapravo razumijem svaku drugu riječ ruskog. Nisam upoznata s ruskom SF scenom, ali bi htjela biti. U potrazi sam s Zamjatinom, zainteresirao me roman Mi. Što se tiče kritike, svaka kritika je dobrodošla. To je na kraju, ono što tjera ljude da se potrude i naprave najbolje što mogu. Slobodno komentiraj🙂

    • Nema problema🙂 Ja sam više upoznat sa ruskom fantasy scenom, nego SF scenom, iako ima djela SF-a koji su prevedeni na naši ili srpski, kao i djela nekih srodnih žanrova. Što se tiče tzv. epic fantasyja, tu je već malo teže nešto pročitati, jer je na hrvatski prevedeno ukupno 0 (nula) djela, što je meni neshvatljivo, jer se neprevođenjem tih djela zanemaruje oko trećine svjetske fantasy scene. Nagađam da je tu riječ o atraktivnosti imena autora, jer većina ljudi koje poznajem ne bi nikad čitala ništa što je napisao slavenski autor, jer to kao nije “in”. O “zastupljenosti” ruskih autora kod nas dovoljno govori da je tvoj osvrt na Volkodava možda i jedini iole detaljniji članak o ruskom fantasyju koji je pisan na hrvatskom.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s