Dokumentarni filmovi

Između dvaju svjetova (Ket Vilag Kozt, 2011)

Između dvaju svjetova

Između dvaju svjetova

U mađarskom izbjegličkom kampu susreću se ljudi iz raznih krajeva svijeta, ostavljajući za sobom jedan život i nadaju se da će u novoj zemlji budućnost biti svjetlija njihovim obiteljima i njima. Lia, Ahmed, Bebe i Usama četvero je ljudi čiju svakodnevicu i brojne probleme promatramo u jednom tipičnom izbjegličkom naselju.

Lia sa svojim sinom bježi od rata, uči mađarski i nada se da će im pronaći smještaj jer vrijeme koje još mogu provesti u naselju im polagano izmiče. Dok ostala djeca crtaju kućice u cvijeću, njen sin je nacrtao prizor bombardiranja i kuća u plamenu. Iako dolazi iz bogate obitelji, Bebe sad živi prilično skromno i sretna je što je uopće živa. Ahmed čini sve kako bi ostatak svoje obitelji doveo u Mađarsku a pripovjeda i o nasilju koje je doživio i od kojega ja pobjegao. Osama sa svojom ženom i djecom u Mađarskoj je završio slučajno no posvetio se učenju kako bi mogao zarađivati za život. Njihove priče, iako su različite, svode se na isti problem: oni bježe od nečega, trenutno su u teškoj situaciji, iako su sretniji od mnogih koji nisu uspjeli dobiti izbjeglički status, nalaze se u posve novoj im sredini ali se ne predaju. Okrenuti su budućnosti te se svatko od njih na svoj način nosi sa predstojećim izazovima. Birokracija tj. njeni službenici trudi se biti susretljiva i imati razumijevanja, iako ja ponekad teško povjerovati da im je zaista stalo. Zašto i bi? Oni ni ne slute kakvim su sve užasima ti ljudi pobjegli te nisu ni svjesni koliko su sami sretni. Reakcija i suživot sa Mađarima nisu predmet filma no može se nagađati da će se naći poneki neugodan komentar ili manje prijateljski raspoložen čovjek.

Ova četiri protagonista primjer su malobrojnih ljudi koji su zaista dobili drugu šansu te je počeli živjeti. Napustiti stari, dobro im znani svijet zasigurno je bilo teško no još teže bi bilo ostati živjeti u okolnostima koje su život tamo činile nesnosnim. Čini se da nevolja zbliži ljude, jer, kako se iz filma dalo zaključiti, geografske, socijalne, religijske, kulturne, jezične i druge razlike vrlo lako su se prebrodile te nisu bile prepreka za sklapanje novih prijateljstva. Djeca bi se zajedno igrala, žene razgovarale a muškarci podržavali.

Dokumentarac redatelja Viktora Oszkara Nagy se bavi teškom temom, sam po sebi je dosta tužan ali zrači nekim optimizmom i upravo na optimizmu se može pozavidjeti ljudima koji su stranci, u nepoznatoj zemlji gdje nemaju nikoga osim sebe samih ali svejedno se ne predaju. Mislim da su oni pravi junaci jer ako je svaki početak težak, možemo samo zamisliti koliko je težak za njih.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s