Knjigosfera

Sanctus – Simon Toyne

Sanctus

Sanctus

Kad se veselimo kraju knjige to je obično iz dva razloga: ili jedva čekamo da se misterij riješi ili knjiga nije tolik dobra koliko smo mislili da će biti pa želimo čim prije završiti s njom.  Ovdje se radi o obojem. Zaplet je zanimljiv, radnja se odvija vrlo brzo, rasplet je zaista neočekivani a čak ni likovi nisu toliko loši no sa svim tim Sanctus bi bio odličan film, puno bolji nego knjiga.

Dakle, na jugu Turske, u planinama iznad grada Ruina (Ruševuna) nalazi se jedna od najstarijih gađevina na svijetu, Citadela, u kojoj obitava vrlo zatvoren i tajanstven red. Iako su se redovnici još davno povezali sa Crkvom i Vatikanom, njegovo podrijetlo je mnogo drevnije. Citadela je u moderno doba postala vrlo popularna turistička atrakcija no neočekivano je postala još zanimljivija čitavom svijetu nakon što je s vrha planine skočio muškarac, jedan od članova reda,  činivši pritom oblik slova T. Tu sve počinje. Sve upućuje na samoubojstvo, Citadela postaje zabrinuta zbog toliko neželjenog publiciteta, inspektor Arkadian sumnja da su stvari zaista tako jednostavne kako se čine, Liv Adamsen dolazi čak iz New Yorka a povrh svega Kathryn Mann je zabrinuta zbog neobičnog ponašanja svojih pčela.

Zatim slijedi nešto iznenađenosti, pokušaja da se sve zataška, jurnjave, pucnjave, nagađanja te pregršt akcije. Kao što je već rečeno, radnja se odvija vrlo brzo (tom efektu su, možda, pridonijela i relativno kratka poglavlja) a povremeno bi ju usporili tek pokoji opisi likova, njihovog privatnog života, prošlosti ili objašnjenja vezana uz redovnike i njihove “neprijatelje”.

Gdje god  ima samostan i tajanstveni red, tu je i još tajanstvenija knjižnica sa svim ili bar većinom odgovora. Zapravo, najkonkretniji odgovor se nalazio u nekim drugim odajama, skriven u planini no dva vrlo znatiželja i sumnjičava redovnika počela su preispitivati ono za što su ih uvjeravali da je apsolutno te su, zajedno sa Liv koja je bila ključ svega, otkrili nešto vrlo mračno i šokantno.

Da bi se dočekao ovakav kraj, toliko maštovit, drugačiji i nepradvidivi (možda neke okolnosti i nisu bile toliko iznenađenje ali Evu zasigurno nitko nije očekivao) isplatilo se čitati o Liv i njenom novinarstu, besprijekornom Arkadianu, anđeoskom Gabrielu, uvijek opreznoj Kathryn, zlom fratru nadstojniku i njegovim poslušnicima nelogičnog naziva Carmina (Carmina na latinskom znači pjesma stoga je pomalo neshvatljivo da se takvo ime nadjene skupini plaćenika osim ako je latinski naziv trebao pridonijeti “drevnosti” i “crkvenosti”).

Ova knjiga ima jedan od najoriginalnijih krajeva koje sam ikad pročitala pa je prava šteta što mu sve ono što mu prethodi nije ni do koljena.  Sanctus se čita brzo i nikako ne mogu reći da je dosadan. Ipak, osim već nekoliko puta pohvaljenog kraja nema baš puno toga za ponuditi. Mislim da ga se isplati pročitati ali tek nakon što se pročitaju sve ostale genijalne knjige ovog svijeta.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s