Knjigosfera

Pijev život – Yann Martel

Pijev život

Ovo je priča o dječaku, preživljavanju, životinjama i bogovima koja započinje u Indiji 70-ih godina kad su Pijevi roditelji odlučili odseliti u Kanadu u potrazi za boljim životom. Prije toga, Pi je živio život uglavnom bezbrižnog dječaka čiji je otac vlasnik zoološkog vrta u kojem je mnogo naučio o životinjama. Preživio je, za dječaka njegovih godina, pravu katastrofu kad su mu zbog imena nadjenuli ni malo simpatičan nadimak – Popišanac. U srednjoj školi je počeo iznova kad je svima jasno i glasno dao do znanja da je on Piscine tj. Pi, kao 3,14. Postao je i vrlo religiozan: bio je najuzorniji hindu, kršćanin i musliman o čemu su njegovim roditeljima posvjedočili župnik, pandit i imam prilikom jednog slučajnog susreta kada je Pijeva religioznost postala toliko očita:
” – Piscine je dobar kršćanski dječak, nadam se da će uskoro pjevati u našem zboru.
Moji roditelji, pandit i imam iznenađeno su ga pogledali.
– Sigurno ste se zabunili. Dobar je on muslimanski dječak, redovito dolazi na molitvu petkom, a lijepo napreduje u poznavanju Kurana! – reče imam.
Moji roditelji, župnik i pandit s nevjericom ga odmjeriše.
– Obojica ste se zabunili! – javi se i pandit. Dobar je hinduski dječak, redovito dolazi u hram na daršan i obavlja puju.
Moji roditelji imam i župnik nisu se mogli načuditi…
Tri mudraca zure jadan u drugoga, zadahtani i puni nevjerice
“Gospodine, svrni njihove oči s mene!” molio sam se iz dna duše.
Svi su pogledi bili uprti u mene.
– Piscine, zar je moguće? – usrdno zavapi imam. – Hindusi i kršćani su idolopoklonici, imaju mnogo bogova.
– A muslimani imaju mnogo žena! – odbrusi pandit.
Župnik ih je poprijeko gledao.
– Piscine – gotovo je šapnuo. – Spas je samo u Isusu.
– Glupost! Kršćani pojma nemaju o vjeri – reče pandit.
– Odavno su skrenuli s puta Božjega – primijeti imam.
– Gdje je Bog u vašoj vjeri? – odbrusi župnik. – Nemate nijedno čudo kojim se možete podičiti. Kakva je to vjera bez čuda?
– Nije to nikakav cirkus gdje mrtvaci neprekidno iskaču iz grobova! Mi Muslimani držimo se esencijalnog čuda života. Ptica u letu, kiša koja pada, razvoj plodina – nama su to dovoljna čuda.
– Ptice i kiša su divni i krasni ali volimo znati da je Bog doista s nama.
– Je li? Velike li koristi Bogu od toga što je s vama, a pokušali ste ga ubiti! Jakim ste ga čavlima razapeli na križ. Zar je to civilizirani način postupanja s prorokom? Prorok Muhamed – neka je blagoslovljen! – donio nam je riječ Božju bez ikakvih nedostojnih gluposti, a umro je u dubokoj starosti.
– Riječ Božja? Onomu vašem nepismenom trgovcu u srcu pustinje? Bili su to slinavi napadi padavice koje je izazvala njegova deva dok se ljuljala, a ne božansko otkrivenje. To, ili sunce koje mu je ispržilo mozak!
– Da je prorok, neka je blagoslovljen, sada živ, imao bi za vas birane riječi – odgovori imam, stisnuvši oči.
– Nije živ, a Krist je živ, dok je vaš prorok, mir s njime… mrtav, mrtav. Mrtav!
Pandit ih smireno prekine. Na tamilskom je rekao:
– Pravo je pitanje zašto Piscine dangubi uz te strane vjere?
Župnik i imam iskolače oči. Obojica su rođeni Tamilci.
– Bog je sveopći – procijedi župnik.
 – Samo je jedan Bog! – odobravao je imam.
 – Muslimani sa svojim jedinim bogom uvijek izazivaju nevolje i nerede. Dokaz je o tome koliko je islam štetan to što su muslimani tako necivilizirani! – izusti pandit.
 – To kaže nemilosrdni eksploatator u okvirima kastinskoga sustava! – prasnuo je imam. – Hindusi porobljuju ljude i obožavaju preodjevene lutke.
 – Oni su obožavatelji zlatnog teleta, klanjaju se kravama! – javi se župnik.
 – Dok kršćani kleče pred bijelim čovjekom! Oni se ulizuju stranom bogu, oni su noćna mora svih nebijelaca.
 – Jedu svinje i ljudožderi su! – nadoda imam.
 – Sve se svodi na to – ubaci župnik uz hladni bijes – želi li Piscine stvarnu vjeru ili mitove iz stripova.
 – Boga ili idole! – ozbiljno će imam.
 – Naše bogove ili kolonizatorske bogove – cikne pandit.
Teško je bilo reći tko se više zajapurio u licu i činilo se kao da će poletjeti šake.”
Usprkos tome, nije mu promaklo koliko nasilja ima u kojoj religiji – u tome prednjači islam, slijedi ga kršćanstvo a na zadnjem je mjestu hinduizam.

Nakon što je teretni brod kojim su putovali za Kanadu iznenada i vrlo brzo potonuo, Pi se našao u čamcu za spašavanje sa četiri vrlo neobična suputnik: bengalskim tigrom, hijenom, orangutanicom i ranjenom zebrom. Životinje su se međusbno eliminirale pred Pijevim očima sve dok nije ostao sam s tigrom Richardom Parkerom. Zajedno su proveli 227 dana, u dobru i u zlu, na olujama i žegi. Preživljavanje na moru nije nalik zabavnoj pustolovini. Opasnosti je puno a hrane i pitke vode vrlo malo. Što se tiče žeđi, nije se mogao ne sjetiti Isusa na križu: ” Evo, Krist je na križu umirao od gušenja, ali tužio se samo na žeđ. Žeđ zna biti tako jeziva, da si i utjelovljeni Bog na nju tuži, a zamislite kako tek utječe na obične ljude.” Što se hrane tiče, Pi je shvatio da mora postupati baš kako bi i Richard Parker postupao – neumoljivo i bez suzdržavanja kad je to potrebno. Priručnik za spašavanje proučio je uzduž i poprijeko no u njemu nije našao onoliko korisnih savjeta koliko ih je brodolomcu potrebno. Kao prvo, on je napisan na način da je posve koristan samo iskusnom moreplovcu a kao drugo neke su mu upute, bar što se Pia tiče, bile nepotrebne (Pi nikad, pa čak ni nasred Tihog oceana ne bi riskirao da ga spasioci zateknu kako pije vlastitu mokraću, ne nakon nadimka Popišanac koji ga je pratio u djetinjstvu).

Ovako je izgledao njegov dnevni raspored:

“Od sunčeva izlaska do sredine jutra:
Buđenje
Molitve
Doručak Richardu Parkeru
Općeniti pregled splavi i čamca s osobitim osvrtom na čvorologiju i užad
Skrb za desalinatore (brisanje, napuhavanje, dolijevanje vode do vrha)
Doručak i pregled zaliha hrane
Ribolov i priprema ribe, ako bih išta ulovio (čišćenje crijeva, vješanje ribljih odrezaka na uzicu da se suše na suncu)

Od sredine jutra do kasnog popodneva:
Molitve
Lagani ručak
Počinak i djelatnosti uoči počinka (pisanje dnevnika, pregled krasta i rana, održavanje opreme, prtljanje oko mornarske spremnice, promatranje i proučavanje Richarda Parkera, obrada kornjačinih kostiju itd.)
Kasno popodne do rane večeri:
Molitve
Ribarenje i spravljanje riba
Skrb oko sušenje ribljih odrezaka (prevrtanje, uklanjanje trulih dijelova)
Pripremanje večere
Večera meni i Richardu Parkeru

Zalaz sunca:
Opći pregled splavi i čamca (opet čvorologija i užad)
Skupljanje i čuvanje destilata iz desalinatora
Spremanje hrane i opreme
Priprema za noć (slaganje kreveta, na splavi sam na dohvat ruke držao signalne rakete, ako bi naišao brod koji će nas spasiti, a u blizini sam imao i kišolovke, ako padne kiša)
Molitve

Noć:
Nemirno spavanje
Molitve”

Njegovo plutanje po Tihom oceanu završilo je  na obali Meksika gdje gdje ga je Richard Parker napustio. U bolnici su ga posjetila dva Japanca iz Ministarstva da ga upitaju pojedinosti o nesreći. Pi im je ispričao svoju priču i o životinjskim suputnicima. U nju nisu povjerovali. Zatim im je ispričao drugačiju priču u koji nije bilo životinja već samo ljudi a njima je dao da biraju koju će ponijeti sa sobom kao istinitu. Na odlasku iz bolničke sobe gospodin Okamoto mu je poručio: “Pazit ćemo tijekom vožnje, ne želimo nabasati na Richarada Parkera.” Tek je na kraju postalo jasno koliko su Pi i Richard Parker  bili povezani i ovisili jedan o drugom.

Da je itko od nas bio na Pijevom mjestu, pitam se koju bi priču radije pričao – onu sa životinjama ili sa ljudima? Znamo da Yann Martel voli priče sa životinjama čemu u prilog govori i njegova druga knjiga, Beatrice i Vergilije. Uostalom, ljudi i nisu toliko različiti od životinja, možda su jedino okrutniji.

Pijev život je napisan u ravno 100 poglavlja (naime, Pi voli zaokruženost). Martel se i ovdje poslužio pripovjedačem koji traži inspiraciju za knjigu i nalazi je tamo gdje nije ni tražio te u prvom licu piše ono što je Pi 20 godina kasnije priča pripovjedaču. Pi svo to vrijeme nije gubio smisao za humor te je neka vrsta duhovitosti (koliko su je okolnosti dopustile) bila prisutna sve do samog kraja kad je tek postalo jasno koliko su stvari bile ozbiljne i kolika je zapravo Pijeva trauma.

Filmska inačica ove knjige ovih je dana vrlo popularna u kinima diljem svijeta i zasigurno oduševljava brojno gledateljstvo, no knjiga od koje je sve počelo napisana je još prije više od deset godina. Bila je u užem izboru za prestižnu kanadsku Guvernerovu nagradu a 2002. godine je osvojila Man Bookerovu nagradu. Imala sam sreće čitati izdanje koje je obogaćeno ilustracijama Tomislava  Trojanca koji je 2006. pobijedio na međunarodnom natjecanju za ilustriranje upravo ovog romana i sa 40 ilustracija uljenim bojama izrazio poneke trenutke Pijeve pustolovine.

Sviđa mi se način na koji Yann Martel životinje pretvara u ljude i ljude u životinje. Svidio mi se Pijev život sa svojim interesantnim tekstovima o životinjama a najviše mi se svidio posljednji odlomak Okamotovg pisma kojim je knjiga završena: “Uzgred budi rečeno, priča jedinog preživjelog, gospodina Piscinea Molitora Patela, indijskog državljanina, izniman je primjer hrabrosti i izdržljivosti u vrlo teškim i tužnim okolnostima. Na temelju iskustava ovog istražitelja, toj priči nema premca u svjetskoj povijesti brodoloma. Rijetki se brodolomci mogu pohvaliti da su toliko dugo izdržali na moru kao gospodin Patel, a nitko od njih nije bio u društvu  odraslog bengalskog tigra.”

One thought on “Pijev život – Yann Martel

  1. Pingback: Pandora u Kongu – Albert Sanchez Pinol | geekosfera

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s