Knjigosfera

Beznačajna smrt u Lisabonu – Robert Wilson

Beznačajna smrt u LisabonuOva priča vuće svoje korijene iz 1941., iz jedne berlinske vojarne i Klausa Felsena, čiji se jednostavan život sastavljen od služenje SS-u i posjeta prostitutkama, zakomplicirao odlukom njegovih nadređenih da će upravo njega dopasti zadaća da u Portugalu osigura što je moguće više volframa za Njemačku i Hitlera. Nekoliko desetaka godina kasnije jedna se šesnaestogodišnjakinja našla na tepihu od borovih iglica bespomoćna i ozlijeđena. Iako je to silno željela, panika je nije uspjela pokrenuti zbog čega je baš ona svojim životom platila sve što je posljednjih pedesetak godina pošlo po krivu. 

Ratni Berlin nikako nije mogao biti ugodno mjesto no muškarac sklon promiskuitetu kao što je to bio Felsen izvrsno se snalazio i zabavljao uglavnom sa svojom ljubavnicom Evom u klubu kojeg je vodila. Međutim, svijet je bio zaokupljen ratom a Njemačkoj su bile potrebne nove sirovine za pokretanje svog ratnog stroja. O Lehrerovoj naredbi da u tu svrhu mora napustiti Berlin nije bilo pogovora i Klaus Felsen otputovao je u Portugal kako bi osigurao dobavu potrebnog im volframa. Felsen se vrlo dobro snalazio kako u poslovnim krugovima u Lisabonu tako i u nazadnoj periferiji. Felsen, Lehrer i Abrantes koji je zahvaljujući njima od nepismenog seljaka postao nepismen poduzetnik u skupom odijelu, osnovali su banku u kojoj su pohranili ukradeno zlato. Felsen je pronašao pravi trenutak da naplati Lehreru za slanje njegove berlinske ljubavnice u logor te su Abrantes i on postali jedini vlasnici njihove Banco de Oceano e Rocha. Posao je cvjetao no Abrantes će uspjeti izgurati i Felsena iz igre  i to samo zato jer je njegov mlađi sin imao modre oči baš poput njegova poslovnog partnera.

Drugi dio radnje odvija se devedesetih godina a počinje istragom inspektora Coelhoa i Carlosa nakon što je na plaži pronađena mrtva djevojka (također plavih očiju). Svijet ubijene Catarine bio je iskvaren: njen otac bio je moćan i ugledan odvjetnik, majka joj je po svemu sudeći digla ruke od nje i života a ljudi među kojima se šesnaestogodišnjakinja kretala nisu joj činili ni malo dobra. Jedina pozitivna osoba na koju je Ze Coelho naišao u svojoj istrazi bila je Catarinina učiteljica s kojom se upustio u ljubavnu vezu.

Dakle, Catarinina smrt ima veze sa ukradenim nacističkim zlatom a odvjetnik Oliveira (njen otac) će se pobrinuti da ono završi kod svojih pravih vlasnika. Međutim, njegovi motivi nisu bili plemeniti, bio je vođen osvetom a u čitavoj zamisli nije imao ni trunke obzira prema najbližima stoga ni ne čudi da je i ostalim ljudima upravljao kao pukim statistima. Ipak, uspio je izazvati skandal koji će dovesti do otkrivanja i kažnjavanja davnih zlodjela a pravda je na neki naopak način bila zadovoljena. Zlato se pokazalo prokletim za Lehrera jer je još na početku ubijen, Felsena kojeg je prijatelj i poslovni partner smjestio u zatvor te za Arbantesa čija obitelj je okončala na vrlo tragično.

Prvih pedesetak stranica ove knjige ni na koji način ne najavljuju nešto zanimljivo ili bar čitljivo u njenom nastavku stoga se pokazalo mudrim pročitati njen kraj a potom se vratiti na početak i čitati redom. Kako su stranice odmicale, radnja je postajala sve bolja i interesantnija. Zapravo, postoje dvije paralelne radnja: jedna je započeta 1941. i polagano se otpetljavala do devedesetih dok je druga započela devedesetih i proteže se na svega par mjeseci. U jednom će se trenutku te dvije radnje spojiti.

U Hrvatskoj je naročito zanimljivo čitati o ratnom profiterstvu stoga bi najviše pohvala uputila upravo opisu likova koji iako ni ne poznaju brojke nose džepne satove, listaju časopise makar ne znaju čitati, ponavljaju prazne fraze čije značenje ne mogu ni naslutiti, uspješni su poslovni ljudi koji su svoj uspjeh gradili na tuđoj nesreći. Arbantes i Rodrigues primjeri su uglednika iza čije veličine se krije gomila prljavštine, prevara i neviđena dvoličnost. Kriminalistički dio romana također je za pohvaliti a naročito mi se dopalo kako je na suptilan način u svega par rečenica čitatelju otkrivena tajna koju je čitavo vrijeme slutio i očekivao: ” Miguel da Costa Rodrigues nije više morao šetati ulicama oko Rua da Gloria. Jorge Raposo mu  je slao djevojke u njegov ured u Rua do Ouro. Od početka travnja, petak u vrijeme ručka i poslijepodne uvijek bi provodio u uredu u Rua do Ouro. Papire koje je trebalo potpisati, donosile su mu tajnice iz središnjeg ureda koje su znale gdje ih treba ostaviti. Dana 4. svibnja 1982., tajnica iz pravne službe banke  trebala je potpis koji nije mogao čekati ponedjeljak. Nije imala pri ruci ni jednu bankovnu službenicu da ju pošalje s papirima pa se sama zaputila u ured u Rua do Ouro.

Osim Felsenovog berlinskog života te još par detalja vezanih uz inspektora Coelha (primjerice, njegov odnos sa kćeri) roman je sasvim zadovoljavajući. Dopao mi se kriminalistički zaplet kao i uplitanje povijesti, kako europske tako i osobne, svijetu nezanimljive. I na kraju, čini se da Catarinina smrt nije bila beznačajna.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s