Knjigosfera

Spilja ideja – Jose Carlos Somoza

Spilja ideja… spoznaja svakog predmeta ima pet razina ili elemenata: ime predmeta, odredbu, sliku, umno razmatranje i predmet po sebi, koji je pravi cilj spoznaje. No pisanje dospijeva samo do prvoga dvoga, do imena i odredbe. Pisana riječ nije slika, i zato isključuje treći element. Pisana riječ ne misli, niti može dosegnuti element umnog razmatranja. Još bi manje, dakako, njome bilo moguće dosegnuti onaj posljednji, ideju samu. Stoga je knjigu koja bi opisala našu spoznaju stvari nemoguće napisati.“ To je bio predmet oklade Platona i Filoteksta a u epilogu će se saznati koji je bio u pravu. No, do epiloga ima tristotinjak stranica.


Sve je započelo smrću jednog učenika Platonove Akademije koja se po svemu činila nesretnim slučajem. Međutim, tadašnja je Atena imala svog Odgonetača Herakla Pontora koji se prihvatio zagonetke i odlučio istražiti taj zločin po nalogu mladićeva učitelja, Dijagore. Iako je Julian Rathbone  rekao da je „Heraklo Pontor dostojan protivnik Williamu od Baskervillea, a Spilja ideja roman je kalibra Imena ruže“ složila bi se samo s drugim dijelom njegove tvrdnje jer Heraklo Pontor ne samo imenom i prezimenom, već i navikom uživanja u svojim poslasticama čini, prije svega, antičku verziju Herculea Poirota a s druge strane, Spilja ideja kao ni Ime ruže nije puki kriminalistički roman u kojem se rješava zločin već je i filozofski nastrojen, vrvi ljudima koji se bave znanjem (bilo da ga čuvaju ili stvaraju) te imaju nešto važno u sebi (ružu sa svom svojom tajanstvenošću ili Platonovu ideju o spilji).

Kod većine je knjiga najteže prebroditi prvih nekoliko stranica. Moja je velika pogreška bila to što sam zaista, prije svega, očekivala krimić stoga me razgovor između racionalnog Herakla i idealista Dijagore prvi zaintrigirao: “– Gnjevni plebejci vrijeđaju Spartance u Dionizovu čast – reče Dijagora prezrivo, nespretno prilagođavajući svoj žustri hod teškim Heraklovim koracima. – Brkaju pijančevanje sa slobodom, bančenje s politikom. Što nas zapravo briga za sudbinu Tebe, ili bilo kojeg drugog grada, ako smo pokazali da nam nije stalo ni do same Atene?    

Heraklo Pontor, koji je, kao dobar Atenjanin, običavao sudjelovati u žestokim raspravama na Skupštini te je bio skroman ljubitelj politike rekao je:  

– Češemo se tamo gdje nas svrbi, Dijagoro. Naša želja da se Teba oslobodi od spartanskog jarma zapravo dokazuje da nam je do Atene itekako stalo. Poraženi smo, da, ali ne opraštamo uvrede.   

– A zbog čega smo poraženi? Zbog našeg besmislenog demokratskog sustava! Da smo dopustili da nam vladaju najbolji, a ne narod, sada bismo imali carstvo…   

– Skloniji sam maloj skupštini gdje mogu vikati nego golemom carstvu u kojem bih morao šutjeti – reče Heraklo, i odjednom zažali što pri ruci nema nikakva pisara, jer je bio veoma zadovoljan tom rečenicom.    

– A zašto bi morao šutjeti? Ako bi bio među najboljma mogao bi govoriti, a ako ne, zašto ne bi težio tome da budeš među njima?    

– Jer ne želim biti među najboljima, nego želim govoriti.    

– Ali nije riječ o tome što ti želiš ili ne želiš, Heraklo, nego o dobrobiti Grada. Kome ćeš, primjerice, prepustiti upravljanje brodom? Većini mornara ili onome tko najbolje poznaje umijeće plovidbe?    

– Ovome posljednjem, dakako – reče Heraklo, i nakon stanke doda:  – Ali samo dotle dok mi je dopušteno govoriti tijekom putovanja.    

– Govoriti! Govoriti! – razljuti se Dijagora. – Čemu ti služi povlastica govorenja, ako je u praksi gotovo i ne koristiš?     

– Zaboravljaš da se povlastica govorenja sastoji, među ostalim, u povlastici da šutimo kad hoćemo. I pusti me da tu povlasticu iskoristim u praksi, Dijagoro, i da ovdje prekinem naš razgovor, jer ono što na ovom svijetu najteže podnosim jest gubitak vremena, i premda ne znam sasvim točno što znači gubiti vrijeme, raspravljanje o politici s jednim filozofom svakako mi se tome čini najbližim…“ Iz njega se saznaje o društveno-povijesnom kontekstu u kojem se radnja odvija ali se naslučuje i pravo stanje stvari koje se kreposnom Dijagori ne bi svidjelo. Zapravo, kroz nadolazeće stranice otkrivat će se da Atena nije ni približno onakva kakvom je Akademija očekuje. Atena su vulgarna kazališta i ilegalne sekte koje protuslove svemu što Platon uči, orgije i ludost, umorstva i iskvarenost. U Spilji ideja postoje dvije paralelne radnje. Dok je jedna sadržana u prastarom tekstu koji je dan nepoznatom prevoditelju na prevođenje, njen drugi dio upravo je vezan uz tog Prevoditelja i zapisan je u fusnotama tj. njegovim bilješkama na prevedeni tekst. Na neki neobjašnjivi način Prevoditelju se čini da mu se tekst obraća „ … – Upoznao sam nedavno jednog osrednjeg čovjeka. Bio je sin manje osrednjeg pisca. Taj je čovjek težio biti piscem kao i njegov otac, ali ga Muze nisu blagoslovile jednakim darom. I tako je naučio druge jezike te se posvetio prevođenju tekstova, zvanju koje je bilo najbliže pozivu njegova oca. Jednog su dana tom čovjeku uručili neki stari papirus i rekli mu da ga prevede. Radilo se o književnom djelu u prozi, o posve uobičajenoj priči, ali je ovaj, možda zbog nesposobnosti da stvori vlastiti tekst, poželio vjerovati da se u njemu krije neki ključ. I tako je počela njegova muka: Gdje se nalazi ključ? U onome što govore likovi? U opisima? Duboko u riječima? U prizvanim slikama? Naposlijetku, povjerovao je da ju je našao… „Imam je!“ rekao je sebi. Ali poslije je pomislio: „A ako me ovaj ključ odvede do drugoga, ovaj do drugoga, pa taj do još jednoga…?“ Poput bezbroja ptica koje se na daju uhvatiti… – Krantorove oči, odjednom mutne, netremice su promatrale neku točku iza Herakla. Promatrale su tebe.3939Upravo sam osjetio blagu vrtoglavicu te sam morao prekinuti posao. Nije to bilo ništa – naprosto jedna glupa podudarnost. Slučajno je, eto, moj pokojni otac bio pisac. Ne mogu opisati osjećaj što sam ga doživio dok sam prevodio riječi toga lika, Krantora, koje je neki nepoznati autor zapisao tisućama godina prije na nekom starom papirusu. „On govori o meni!“, pomislih, sluđen, u jednom trenutku. Došavši do rečenice „Promatrale su tebe“ – još jedan prijelaz na drugo lice, kao i prethodnom poglavlju – odmaknuo sam se od papira kao da ću se opeći i morao sam prestati s prevođenjem. Poslije sam iznova pročitao ono što sam napisao, pa tako još nekoliko puta dok, naposlijetku, moj apsurdni užas nije popustio. Sada mogu nastaviti. (Bilj. Prev.)“ a kad ga netko otme, sve je sigurniji da je riječ o podvali:63 Odolio sam silovitom iskušenju da uništim ovo lažno osmo poglavlje što ga je moj otmičar, nema sumnje, umetnuo u djelo. Jedino što je pogodio taj kučkin sin jest plač – u posljednje vrijeme često plačem. To je jedan od načina na koje mjerim vrijeme. Ali ako Netko misli da će me tim umetnutim listovima izludjeti, ljuto se vara. Sada znam zašto ih koristi: riječ je o porukama, uputama, zapovijedima, prijetnjama…Više mu čak nije stalo da prikrije njihovo patvoreno podrijetlo. Osjećaj da čitam sebe u prvom licu izaziva mi mučninu. Da bih je se riješio, pokušao sam misliti na stvari koje bih doista bio rekao. Ne vjerujem da bih „zajecao“, kao što stoji u tekstu. Slutim da bih postavio mnogo više pitanja nego to jadno stvorenje kojim me pokušava oponašati. No dobro, što se tiče plača bio je sasvim u pravu. Započinjem s prijevodom dijela za koji držim da tvori pravo osmo poglavlje.(Bilj. Prev.)

Znate li što je eidesis ili eidetička slika? Podrijetlo riječi ejdetski (koji se tiče lika, izgleda) je grčko i glasi eidos (lik, izgled) dok su ejdetske slike žive i jasne predodžbe predmeta, tako da oni izgledaju kao da su pred nama; takve se pojave češće susreću kod umjetnika, pa i među djecom i omladinom (prepisano iz Rječnika stranih riječi Bartoljuba Klaića). Na Wikipediji postoji definicija koja otprilike govori da se radi o književnoj tehnci upotrijebljenoj u Somozovom djelu koju su zapravo koristili klasični grčki pisci (ne zaboravimo da je Spilja ideja drevni grčki tekst kojeg Prevoditelj mora prevesti) a znači da se ponavljanjem riječi i metafora  prenosi neka tajan poruka tj. slika za koju će znati samo čitatelj ali ne i likovi. Dakle, radilo bi se o inačici stenografije. Somoza je zaista dobro istrenirao čitatelje (ne samo Prevoditelja) jer od početnog neopažanja i nezanimanja došlo je do ih uočavam jednako vještog kao i kod Prevoditelj. Međutim njegovo poznavanje grčke antike daleko je bolje stoga je on iz motiva slike slagao prije mene i s manje napora. I na kraju, ključ je pronađen. Za mene je to bio jedan lik i jedna pjesma, bar što se rješenja za kojim se tragalo tiče. Ključ koji je Filotekst želi ostaviti čovječanstu jest „Prestanite tražiti skrivene ideje, konačne ključeve ili krajnja značenja! Prestanite čitati i živite! Izađite iz teksta!“ čemu bi ja pridodala Heraklovu primjedbu kao upozorenje „Evo što je religiozna vjera, rekao je samom sebi: Briše s lica nemir sumnji, kao u zaostale čeljadi“ ali i ohrabrenje „… Ne vjerujem u pretkazanja i proročanstva, ali ako bih morao nešto  proreći, rekao bih ti da će Atena biti kolijevka novog čovjeka… Čovjeka koji će se boriti svojim očima i pameću, a ne rukama, i koji će, prevodeći tekstove svojih predaka učiti od njih… – Jedino nasilje koje proričem je imaginarno – nastavi Heraklo. – Muškarci i žene moći će čitati, i nastat će cehovi mudrih i prevodilaca koji će izdavati i odgonetavati djela onih koji su sada naši suvremenici. I, prevodeći ono što su drugi nekoć napisali, znat će kakav je bio svijet dok um nije vlado… Ni ti ni ja to nećemo vidjeti, Krantore, ali čovjek napreduje prema umu, a ne prema nagonu…“ Tako je, čovjek napreduje prema umu.

Spilja ideja bila je u užem izboru za uglednu španjolsku nagradu Nadal 2000. godine a dvije godine kasnije osvojila je Zlatni bodež za najbolji kriminalistički roman objavljen na engleskom jeziku. Što se mene tiče, kriminalistički zaplet, bar onaj što se tiče ubojstava vrlih Atenskih mladića, nije bio među boljima koje sam pročitala – konačno rješenje me nije iznenadilo a i sama sam bila na tragu vrlo sličnog zaključka. Međutim, zamisao o paralelnoj radnji mi je genijalna a posebice smještanje jedne od njih u fusnote a Prevoditelj koji u njima živi mi je najdraži lik, možda zato što je najsuvremeniji. Sve u svemu, Spilju ideja je bilo zadovoljstvo i užitak čitati.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s