Nakon što ste pročitali “Vojdvoda i ja” i “Vikont koji me volio“, možete se slobodno baciti na treću po redu priču iz Bridgerton serijala, “Džentlmensku ponudu” (“An Offer From A Gentleman”), koja nas vodi kroz ljubavnu priču Sophie Beckett i Benedicta Bridgertona. Roman sam čitala na izvornom engleskom jeziku jer se uvijek bojim da prijevod neće znati dobro prenijeti misli autora, pa ako su knjige engleske, preferiram original, no ako niste znali, svi Bridgerton romani prevedeni su i na hrvatski, pa ako vam engleski nije jača strana, imate i ovu alternativu. Prije nego krenem s recenzijom, imam jedno kratko priznanje – knjigu sam pročitala prije više od mjesec dana, no nisam mogla pričekati da napišem ovu recenziju, već sam se odmah bacila na sljedeći nastavak. Pa ako nešto pomiješam, nije do mene već do zaraznih ljubavnih dogodovština obitelji Bridgerton #neznamkakosenatjeratidaprestanemčitati 🙂
Kao i ranije, radnja se događa sljedeće sezone (1814.) i kao najstariji muški Bridgerton, najpoželjniji neženja je Benedict, koji iako nema titulu, dovoljno je imućan i iz cijenjene obitelji. Benedicta smo već upoznali kroz prva dva dijela serijala, iako se u njima pojavljivao isključivo u nekim sporednim scenama, pa ja osobno nisam nešto puno o njemu znala. Zapravo, većina informacija koju sam znala je bila iz Netflixovog Bridgertone serijala, a ne iz prijašnjih nastavaka knjige, tako da je svakako bilo zanimljivo i o njemu dobiti neku širu sliku (ukratko: seronja ali na kraju sve ispadne dobro, pa mu moraš oprostiti 🙂 ).
S druge strane imamo Sophiu Mariu Beckett (Sophie). Sophie je bila kćer (kopile) vojvode od Penwooda, iako to nikada nije priznao i svima je govorio da je ona njegova štićenica. Usprkos tome, svi su znali istinu jer je izgledala baš poput njega i njegove sestre. Nakon što joj je majka umrla, dovedena je vojvodi u Penwood park, gdje je živjela 7 godina prije nego što se vojvoda oženio za groficu Aramintu Gunningworth. Nakon vjenčanja grofica, koja je u Penwood park uselila sa svoje dvije kćeri, Posy i Rosamund, nije željela da Sophie živi s njima, ali je vojvoda na tome inzistirao i nije dopustio da je grofica otjera iz kuće. Iako je Sophie bila sretna što će imati 2 djevojčice sličnih godina u kući i nadala se da će biti kao sestre, Araminta nije dopustila da se druže. Nakon što je vojvoda umro kada je Sophie imala 14 godina, oporučno je izjavio da će grofičin dio nasljedstva biti povećan ako zadrži Sophie u kućanstvu nakon što napuni 20 godina, pa ju je zadržala, ali njena pozicija se značajno promijenila. Sophie je službeno bila damina sobarica (“ladies maid”), no zapravo je postala sluga, čak i manje od sluge jer su sluge bile plaćene i imale odmor, što je za Sophie bila nepoznanica. Sophie se uvijek pitala zašto je Araminta nije izbacila iz kuće kada je napunila 20. godina, no pretpostavljala je da je jednostavno željela imati nekoga kome može naređivati ili sluškinju koju ne mora plaćati.
U Bridgerton kući održavao se bal pod maskama, te je uz malu pomoć ostalih sluga iz Penwwod parka, Sophie iskoristila priliku da zamaskirana posjeti svoj prvi bal. Tamo ju je Benedict odmah zapazio i izdvojio od ostalih, želeći je bolje upoznati i uživati u njenom društvu (ne znam gdje je nestala ona čednost iz prijašnjih Bridgerton serijala u kojima dame nisu smjele same ići s muškarcima ni u vrt, a da to nije rezultiralo ugrožavanjem njihove nevinosti i obvezom braka). Iako nije mogla otkriti tko je, Sophie nije zazirala od koketiranja (što je za mene pozitivno – nije se ponašala kao neka savršena čedna dama), te je s Benedictom plesala na tavanu i poljubila se, prije nego što je kao prava Pepeljuga, pobjegla kući. Zbunjeni i razočarani Benedict je nakon bala bezuspješno tragao za Sophie. Uslijed te potrage Araminta je shvatila istinu o Sophienom posjetu balu i izbacila je iz kuće. Kako Sophie nije imala novaca, ne znajući da joj je otac oporučno ostavio i dio nasljedstva, ukrala je Aramnintine dijamantne kopče sa cipela da bi mogla otići iz Londona i preživjeti.
3 godine nakon bala Sophie je radila kao sluškinja kod jedne obitelji. Sin obitelji imao je jednu od razvratnih zabava na kojoj je pokušao napastvovati Sophie. Spletom okolnosti, zabavu je posjetio i Benedict te je spasio Sophie od nevolja. Povezao ju je do svoje kuće na selu, no putem se razbolio te je Sophie ostala s njima da ga njeguje i da što prije ozdravi. Naravno, Sophie je cijelo to vrijeme znala da je Benedict muškarac njenih snova kojeg je upoznala na balu, dok je Benedict prema Sophie osjećao neobičnu žudnju, ni ne sumnjajući da je to žena o kojoj već 3 godine nije mogao prestati razmišljati.
Tu započinjemo s onim (oprostite na izrazu :)) “Benedict je seronja” dijelom. Kako je Sophie za njega bila obična sluškinja, nije brinuo o njenom dobrom imenu i odlučio je ne obuzdati svoju žudnju i spavati s njom, dok se Sophie, koja je u njega odavno bila zaljubljena, prepustila strastima, želeći imati uspomenu na jednu zajedničku noć. No seronja nije postao zbog toga, već konstantnog govora kako Sophie nije dovoljno dobra za njega i prijedloga da mu postane ljubavnica. Sophie na to naravno nije pristala, ali nije imala izbora i prihvatila je njegovu ponudu da postane Violetina sluškinja (tj. damina sobarica / družbenica za Eloise, Fransescu i Hyacinth).
Priča se zakomplicirala kada je Araminta saznala da se Sophie vratila u London i dala je uhititi, navodeći da joj je ukrala dijamantne kopče i vjenčani prsten (dio oko prstena je izmislila, dok za kopče nije bio točan onaj podatak da su dijamantne). Uz zaljubljenog Benedicta i Violet, Sophie je u pomoć priskočila Posy, Aramintina mlađa kćer, koje je kao dijete željela biti Sopheina prijateljica ali se bojala majke. Kada je Sophie bila u zatvoru, Posey je skupila hrabrost da se usprotivi majici, te je slagala da je ona ukrala kopče s majkinih cipela i pojasnila da drugi predmet za koji je Sophie bila optužena, Aramintnin prsten, nije ukraden već da je u Aramintinoj ladici. Osim toga, potvrdila je da je sve što je Sophie ispričala vezano za tužno odrastanje s Aramnitom istinito, kao i da je prije godinu dana našla oporuku Sopheinog oca i da je ostavio miraz Sophie. Zahvaljujući toj epizodi sa zatvorom, na kraju sve je ispalo dobro – Benedict je uz pomoć obitelji shvatio kako se ponašao prema Sophie i da je prava ljubav važnija on nečijeg društvenog statusa, dok je Sophie dobila obitelj za kojom je oduvijek čeznula.
Kada sam počela čitati priču, nisam bila sigurna što očekivati. Ne mislim na radnju, taj dio je predvidiv (ne volimo se-volimo se, nisi dovoljno dobra za mene ali ipak jesi, pokušavaju nas razdvojiti ali se ne damo, odreći ću se svega da budem s tobom, živjeli su sretni do kraja života), što sam i kod prva dva dijela Bridgertone serijala utvrdila da je za mene sasvim ok, već je priča od samog počeka krenula kao da čitam neku verziju Pepeljuge (maćeha, 2 polusestre, život sluškinje na tavanu, bal, povratak u ponoć, potraga za djevojkom…) s kasnijim naznakama Male sirene (mene tražiš i ja to znam, ali iako provodiš cijelo vrijeme sa mnom, ti to nisi shvatio i usprkos tome što si se zaljubio u novu verziju mene, ne možeš se lako odreći sjećanja na onu mene koju si prvo upoznao…). Iako obožavam ove bajke, bojala sam se da će me očiti kopi-pejst ometati u čitanju ali je ipak bilo dovoljno drugih dijelova priče koji su zadržali moju pozornost.
U knjizi su mi najbolji neki mali trenutci između obitelji, npr. kada Violet, Hyacinth, Daphne, Eloise i Frnacesca piju čaj i razgovaraju sa Sophie, međusobno se zadirkujući. Kada Anthony, Benedict i Colin stoje na stubama i Benedict kaže majki da pusti Colina na miru, shvaćajući da je uzrujan zato što je povrijedio Penelope. Kada Colin priča sa Benedictom i uvjeri ga da treba otići za Sophie, zagrli ga i kaže da ga voli. Ili kada Eloise tjera Benedicta da ode pomoći Hyacinth oko aritmetike, samo da bi otišao u dječju sobu gdje je bila Sophie… Ljepši dio priče bio je svakako taj dio knjige kada je Sophie radila kod Bridgertona, njen odnos s Bridgertone ženama, te ljubav i poštovanje koje su tijekom tog razdoblja izgradili.
Džentlmenska ponuda mi nije do sada najdraži Bridgerton nastavak, ali dajem mu solidnu ocijenu i preporuke za čitanje!
geekosfera 