Hanna je ime djevojčice koja je sve samo ne normalna šesnaestogodišnjakinja (glumi je odlična Saoirse Ronan!). Odrastajući zajedno s ocem, u divljini sjeverne Finske, preživljavajući metodama koje se ne bi ni sam Bear Grylls posramio, ona je savršeno istrenirani ubojica. Njezin otac Erik Heller, bivši CIA operativac, je priprema za brutalni svijet koji je za nju neminovan, jer je ona tražena roba, kako saznajemo tijekom nastavka radnje filma.
Po meni, ovaj film pati od dva nedostatka: likova, koji su nedorečeni, mada raznobojni (posebice lik utjelovljen u glumcu Tom Hollanderu), i s redateljske strane, neke scene su komotno mogle biti izrezane, plus nisam fan filmova sa shaky kamerom.
Početak filma je malo spor, zahtjeva strpljenje. Hanna više od pola filma samo trči, bježi i na kraju ne znamo ništa više nego na samom početku. Da, ona je special ili abnormal child, kao posljedica američke želje da se stvori savršeni vojnik, snažan, bez emocija, kroz specijalizirani program (motiv koji u američkim filmovima nikad neće presušiti), koji je u međuvremenu ukinut, i naređeno je eliminiranje svih subjekata u njemu. Erik, kao CIA operativac koji je mamio žene koje planiraju pobačaj da se podvrgnu tom cijelom procesu, i želeći spasiti Hannu, bježi i kao rouge operativac ostaje izvan njihovog dosega pripremajući Hannu da osveti smrt svoje majke.
Jedno od mnogih pitanja koje se postavljaju, jest, recimo: zašto živjeti na samom godamn Artiku?? Mislim, ako si već ex operativac, pun resursa i skrovišta po cijelom svijetu, sigurno možeš smisliti neku topliju destinaciju da pripremiš dijete za osobnu osvetu (btw, protiv žene koja nije ni svjesna da postojiš, ergo, zašto uopće se javljati njoj da te ganja cio film?) i kad smo već kod pripreme, malo mi je čudno što ju nije pripremio na svijet 21. stoljeća, mislim na struju i ostale pogodnosti našeg vremena, jer je jadni curetak bio jako zbunjen običnom lampom, bukom televizora i grijačem vode.
Saoirse Ronan (Hanna)
Najbolji dio filma, osim par nasumičnih scena gdje Hanna pokazuje svoje borilačke vještine i svladava bez problema odrasle ljude, jest kad je došla u kontakt s hipi obitelji iz Engleske s kojom je proputovala od Maroka do Njemačke. Scene socijaliziranja s tom neuobičajenom obitelji su bile realne, smiješne i životne, i svrha im je bila humanizirati Hannu i pokazati kako je ona odrasla bez svega toga što čini normalni ljudski kontakt.
Eric Bana, kao glumac nije imao neku zahtjevnu ulogu, osim par borilačkih scena, ali Cate Blanchett je definitivno razlog da se ovaj film gleda. Njezin lik, Marrisa, jest malo jednodimenzionalno napisan, na trenutke nejasnih motiva, ali njezina perfomansa sve nadoknađuje. Predstavljena je kao negativka, što je više nego i očito postavljeno kroz simboliku (zelene cipele, vučja spilja, Grimmova kuća).
Odlična Cate Blanchett u Hanni
Trebamo je doživjeti kao doslovno vješticu, zlu osobu, ali želimo više o njoj saznati. Osjećamo da postoji neka tajna veza, mada imam osjećaj da to nije bila namjera redatelja, jer njezina priča dosta naprasno završava. Tu dolazim do kraja koji je opet nedorečen i ostavlja gledatelja s velikim upitnikom.
Ovo mi je prvi film koji sam gledala od redatelja Joe Wrighta ( Atonement , Pride & Prejudice, The Last King). Po njegovom opusu, zamjetljivo je da ovaj akcijski špijunski triler predstavlja odstupanje od njegovih ranijih kritički priznatih kostiminiranih dramaturških ostvarenja, od kojih mi se Atonement čini jako zanimljiv. Možda treba još malo prakse izvan svoje comfort zone.
Radnja i glumačka postava je dovoljno intrigantna da se film registrira. Ali, po mom skromnom mišljenju, nećete ništa propustiti ako ga ne pogledate, a isto tako ništa pretjerano dobiti ako ga se odlučite pogledati. Čini mi se da je ocjena na imdbu malo pretjerana, i po meni bi dobio čvrstu 6/10 ocjenu.
p.s. kao audiofil, moram pohvaliti glazbu u filmu koju potpisuju The Chemical Brother’s.
geekosfera 